Nova studija objavljena u European Heart Journal izazvala je brojne kritike jer je fokus stavila na emisiju ugljen-dioksida prilikom operacija zamene aortnog zaliska, stavljajući klimatski uticaj iznad preživljavanja pacijenata.
Istraživanje je pokazalo da klasična hirurška zamena (SAVR) proizvodi otprilike dvostruko više gasova staklene bašte (620–750 kg CO₂e po pacijentu) u poređenju sa minimalno invazivnom metodom TAVR (280–360 kg), ali ne nudi rešenja za smanjenje smrtnosti ili troškova.
Sve je spremno za novu histeriju! Uskoro će se ponoviti ono čega se svi plaše | Mario Zna | EP. 451
Apsurdno je što su u računicu emisija uračunati i utrošak energije za grejanje bolnice, postoperativni obroci i pranje veša. Autori studije predlažu da regulatori koriste ove podatke za donošenje “odluka na nivou populacije”, što stručnjaci vide kao opasnost da se u ime klimatskih ciljeva smanji pristup životno važnim medicinskim procedurama.
Lekari upozoravaju da ovakav pristup omalovažava težinu stanja pacijenata sa ozbiljnim srčanim bolestima.
„Smanjiš boravak na intenzivnoj nezi – smanjiš emisije, ali i šanse za preživljavanje“, ističe jedan kardiolog. Bivši FDA zvaničnik Ken Tomlinson nazvao je ovo „klimatskim hobizmom u medicini“, dok drugi strahuju da bi se pacijentima moglo uskratiti lečenje jer „košta previše ugljenika“.
Kritičari ovaj trend vide kao deo šire pojave u kojoj klimatski aktivizam sve više prodiru u medicinu, pretvarajući bolnice u „zagađivače“ umesto u spasioce života.
„Život pacijenata ne sme biti samo još jedan podatak u CO₂ tabeli“, upozorava dr Dejvid Kokren iz organizacije Docs4PatientCare.
Nulta Tačka/Mediji