Polemika oko Nolanove „Odiseje“: Feministička reinterpretacija i spor oko podele uloga

Polemika oko Nolanove „Odiseje“: Feministička reinterpretacija i spor oko podele uloga

Novi film slavnog britanskog reditelja Kristofera Nolana, poznatog po ostvarenjima „Mračni vitez“ i „Openhajmer“, „Odiseja“, ove nedelje stiže u američke bioskope.

Međutim, Nolanova adaptacija Homerovog epa starog gotovo 2.700 godina, koji prati desetogodišnju borbu Odiseja da se vrati kući nakon ahajske pobede u Trojanskom ratu, već je izazvala brojne kontroverze.

Pojedine glumice iz filma sugerisale su da Nolan nudi modernije i feminističkije tumačenje antičkog dela. Glumica Lupita Njongo posebno je kritikovala navodni seksizam u Homerovom delu.

Moguće je da njeno tumačenje proizlazi iz činjenice da, uprkos diplomama prestižnih univerziteta Hempšir i Jejl, četrdesetdvogodišnja glumica nikada nije pročitala „Odiseju“ sve dok nije dobila manje uloge Helene i njene sestre Klitemnestre.

„Odiseja“ je nastala usmenim putem između 750. i 700. godine pre nove ere, u vreme uspona grčkih gradova-država. Zajedno sa drugim Homerovim epom, „Ilijadom“, predstavlja početak zapadne književnosti. Tokom naredna tri milenijuma postala je ne samo najstarije, već i jedno od najznačajnijih dela zapadne civilizacije.

Autor teksta tvrdi da je Homerovo delo daleko od seksističkog i da nudi bogatu galeriju snažnih, nezavisnih i mudrih ženskih likova.

Među njima je Penelopa, Odisejeva supruga i kraljica Itake. Beskrajno odana nestalom mužu, ona nadmudruje prosce koji pokušavaju da je prisile na brak i preuzmu kraljevstvo, oslanjajući se na svoju hrabrost i lukavstvo.

Potpuno drugačije, ali jednako nezavisne i domišljate, jesu čarobnica Kirka i nimfa Kalipso, koje štite, zavode i na kraju puštaju Odiseja da nastavi svoje tragično putovanje. Obe predstavljaju arhetip žena koje žive po sopstvenim pravilima.

Helena, koja se pojavljuje i u pesmi i u filmu, opisana je kao žena čija lepota pokreće događaje koji vode ka Trojanskom ratu. Prema mitu, Paris ju je odveo u Troju, što je izazvalo desetogodišnji sukob između Grka i Trojanaca.

Autor podseća da Odisej nikada ne bi stigao kući bez pomoći boginje Atene, koju mnogi smatraju najmudrijim i najstaloženijim božanstvom Olimpa.

Među pozitivnim ženskim likovima nalaze se i Odisejeva dojilja Eurikleja, Penelopina poverenica, kao i mlada princeza Navsikaja, koja pomaže junaku da se vrati na Itaku.

S druge strane, Skila i Sirene predstavljaju smrtonosne protivnike, ali ih autor opisuje kao inteligentnije od kiklopa Polifema.

Polemiku je izazvao i Nolanov izbor Lupite Njongo, glumice kenijskog, meksičkog i američkog porekla, za ulogu Helene, uprkos tome što je spartanska kraljica u Homerovom delu prikazana kao belkinja.

Autor teksta navodi da se optužbe za kulturno prisvajanje često primenjuju nedosledno i podseća da postoji duga tradicija glumaca koji tumače likove drugačije etničke pripadnosti.

Britanski glumac Lorens Olivije stekao je slavu igrajući Otela, dok je Entoni Kvin, poreklom Meksikanac i Irac, igrao Grka Zorbu. Bert Lankaster, Čarls Bronson i Odri Hepbern takođe su tokom karijere tumačili likove američkih starosedelaca.

Prema autoru, zahvaljujući savremenoj šminki i kostimografiji, veliki glumci mogu uverljivo da odigraju gotovo svaku ulogu. Problem nastaje tek kada su rasa ili pol ključni za sam identitet lika i čitavu priču.

Tako, smatra autor, nijedan beli glumac ne bi mogao uverljivo da igra Martina Lutera Kinga Mlađeg ili Muhameda Alija, baš kao što crni glumac ne bi mogao da tumači Abrahama Linkolna. Slično tome, tvrdi da žena ne bi mogla uverljivo da igra Džejmsa Bonda, koga je Jan Fleming zamislio kao zavodnika i izrazito muževnog tajnog agenta.

U Nolanovu odbranu, autor ističe da je Helena sporedan lik i u Homerovom epu i u filmskoj adaptaciji, zbog čega promena njene etničke pripadnosti ne menja suštinu priče. Ipak, smatra da bi izbor Lupite Njongo za ulogu Penelope mogao da otvori dodatna pitanja i skrene pažnju sa glavne radnje.

Na kraju, autor zaključuje da je „Odiseja“ oličenje helenske kulture i jedno od najvažnijih dela grčke tradicije. Podsećajući na slavne grčke glumice poput Irene Papas i Meline Merkuri, ocenjuje da je Kristofer Nolan mogao da angažuje makar jednog grčkog glumca ili glumicu u filmu posvećenom epskoj istoriji Grčke.

Nulta Tačka/ZeroHedge

Ne propustite

UDARNO: Naoružan muškarac upao u zabavište u Rusiji! Ima žrtava

UDARNO: Naoružan muškarac upao u zabavište u Rusiji! Ima žrtava

Muškarac je ušao u vrtić i krenuo da puca u
Direktor Fajzera po drugi put ODBIO da svedoči pred EVROPSKIM parlamentom u vezi VAKCINA

Direktor Fajzera po drugi put ODBIO da svedoči pred EVROPSKIM parlamentom u vezi VAKCINA

Izvršni direktor kompanije Pfizer Albert Burla ponovo je odbio da