Još 45 milijardi evra Ukrajini: Zašto EU očajnički želi da nastavi da sipa novac Zelenskom?

Još 45 milijardi evra Ukrajini: Zašto EU očajnički želi da nastavi da sipa novac Zelenskom?

Nakon prošlogodišnjeg „kredita“ – koji je zapravo bio poklon – od 90 milijardi evra jednom od najdrskije korumpiranih, ali i potpuno bankrotiranih režima zasnovanih na klijentelizmu na planeti, EU se sprema da Kijevu upumpa još 45 milijardi evra, spasavajući ga od neposrednog budžetskog kolapsa. I da ne bude zabune, ovo nije onih drugih 45 milijardi evra koje se i dalje duguju kao druga tranša od ukupno 90 milijardi, isplaćenih praktično juče.

Kada je tih 90 milijardi evra odobreno, pojedini posmatrači nazvali su to Planom B Evropske unije, jer je nemačko rukovodstvo Unije – Fridrih Merc u Berlinu i Ursula fon der Lajen, koja drži položaje u briselskom bunkeru – zapravo želelo da zapleni rusku državnu imovinu u vrednosti većoj od 200 milijardi evra. Međutim, Belgija ih je u tome sprečila (zemlja kroz koju je Berlin odavno trebalo da nauči da ne može tek tako da maršira), a pridružila joj se i Italija (stari nemački saveznik, ali i večita glavobolja). Tako su Merz i Ursula morali da se zadovolje pozajmljivanjem novca na finansijskim tržištima.

Dodavanje novih 45 milijardi evra, uz istovremeno pozivanje država koje nisu članice EU da izdvoje još novca, predstavlja Plan C. Ipak, treba primetiti da smo ovog puta makar pošteđeni dugih, tvrdoglavih i izrazito nemačkih pokušaja da se najpre opljačka Rusija. To možda ukazuje na rastući realizam, a možda i na svest da bi zahtev da budu uključeni u mirovne pregovore sa Moskvom, dok istovremeno sprovode veliku pljačku ruske državne imovine, bio apsurdan čak i po često kafkijanskim standardima Evropske unije.

U međuvremenu, nemojmo se zavaravati: to je praktično jedina pozitivna pretpostavka koja se, uz mnogo dobre volje, može izvući iz ove operacije. Zapadni mejnstrim mediji uporno odbijaju da prestanu da ove ogromne novčane transfere pogrešno nazivaju „kreditima“, ali će u stvarnosti račun platiti poreski obveznici EU. Formalno, Ukrajina bi trebalo da vrati novac Evropskoj uniji, ali tek kada Rusija isplati „reparacije“ Kijevu. To se neće dogoditi, pa će trošak na kraju pasti na budžet EU, koji služi kao garancija za ove kredite.

Ukratko, ono što se establišment EU sprema da uradi jeste da još jednom preda ogromnu količinu novca svojih građana režimu Volodimira Zelenskog, dok taj isti režim, gotovo kao da je to protivusluga, nastavlja da svoje građane šalje u ratni mlin za meso u posredničkom sukobu Zapada protiv Rusije. Neka vrsta dogovora svakako postoji. Nazvati ga „poštenim“ bilo bi krajnje izopačeno.

Ova politika duboko je nepravedna ne samo prema običnim Ukrajincima koji svojim životima i udovima plaćaju cenu ovog nimalo džentlmenskog sporazuma. Građani EU, od kojih još niko nije zatražio da žrtvuju živote – niti su, poput Ukrajinaca, prisilno regrutovani – takođe prolaze veoma loše. Ne samo da će biti zaduženi za ukupno, za sada, 135 milijardi evra, već će imati i sumorno zadovoljstvo da znaju kako taj silni novac sigurno nije potrošen na njih.

Ni trenutak za ovakvu odluku nije nimalo povoljan. Kao prvo, dok EU trenutno pokušava da predstavi svoje ekonomske rezultate kao bolje od očekivanih, prognoze privrednog rasta i dalje su veoma skromne. Ključni pokazatelji, poput inflacije, visokog i rastućeg javnog duga, budžetskih deficita i – što je posebno važno – visokih troškova zaduživanja države, na primer radi poklanjanja novca Kijevu, i dalje su veoma nepovoljni.

Tu je i činjenica da raspoloženje u vezi sa finansiranjem Ukrajine postaje sve sumornije. Marin Le Pen, predvodnica francuske desnice i jedna od glavnih političkih figura uoči predsedničkih izbora 2027. godine, na primer, isključila je mogućnost da se nastavi sa slanjem novca u ukrajinsku „crnu rupu“ ukoliko pobedi na izborima.

Do sada je Pariz, odmah iza Berlina, bio najveći finansijski podržavalac Ukrajine unutar EU. Nekoliko manjih država – Bugarska, Češka, Mađarska i Slovačka – već je odlučilo da više ne učestvuje u finansijskom doprinosu režimu Zelenskog, omiljenom u Berlinu. Poslednji pokušaj Berlina da ih ucenama natera na poslušnost za sada nije uspeo da slomi njihov otpor.

Čak se i u Mercovoj sopstvenoj Nemačkoj – u kojoj je on, priznali ili ne, najnepopularniji kancelar ikada – političko raspoloženje polako menja. Pomoć Ukrajini tamo je postala pitanje koje izaziva najdublje podele u društvu, prestigavši čak i migracije. Čak je i „Špigl“, glasilo radikalno centrističkog političkog kruga koji bezrezervno podržava rat u Ukrajini, morao da prizna da „solidarnost sa Ukrajinom slabi“, što za vladu u Berlinu predstavlja „još jedan problem“. Prilično pažljivo sročeno.

Za sada je gotovo izvesno da će establišment EU uspeti da progura svoju nameru. Vlade koje se usuđuju da mu se suprotstave mogle bi zbog toga da budu kažnjene na ovaj ili onaj način. Ipak, kada bi taj isti establišment imao makar malo sposobnosti da predvidi posledice svojih poteza, ne bi imao razloga za slavlje.

Kada se pogleda šira slika, jasno je da je reč o očajničkom pokušaju da se novcem nadoknadi ono što EU nedostaje u političkom uticaju, a što je izgubila zbog sopstvene katastrofalno pogrešne odluke da se bezrezervno svrsta uz Zapad u posredničkom ratu protiv Rusije.

Dok se bori čak i da bude uključena u mirovne pregovore, njeni lideri se, u suštini, okreću protiv sopstvenih građana i ponovo im uzimaju novac – još malo, odnosno mnogo više. Održavajući režim Zelenskog u životu, Evropska unija istovremeno prećutno prihvata njegov zastrašujući nivo korupcije i pronevera, a da ne govorimo o rasprostranjenim kriminalnim aktivnostima u zemlji i inostranstvu, autoritarnom načinu vladanja i brutalnom postupanju prema običnim Ukrajincima.

Možda će jednog ne tako dalekog dana i obični građani EU i Ukrajinci konačno shvatiti koliko je ova politika suluda, nepravedna i, na kraju krajeva, rasipnička. Tada bi moglo da usledi pravo svođenje računa.

Nulta Tačka/RT

Ne propustite

Kremlj odgovorio na poziv Trampa Putinu da prisustvuje samitu G20 u Majamiju

Kremlj odgovorio na poziv Trampa Putinu da prisustvuje samitu G20 u Majamiju

Kremlj je odgovorio na poziv koji su Sjedinjene Američke Države
Nastavlja se sajber rat: srušeni sajtovi ruskih medija

Nastavlja se sajber rat: srušeni sajtovi ruskih medija

Dok su u Belorusiji u toku pregovori između ukrajinske i