
Istorija i propast USAID-a: Kako su Demokrate koristile ovu organizaciju kao oružje širom sveta
USAID, koji je počeo kao oružje hladnog rata, a sada je postao LGBTQ propagandista, više ne može da troši novac na prioritete demokrata širom sveta, pišu Gergeli Silvaj i Matjas Kohan u članku za Mandiner koji istražuje istoriju i propast USAID-a.
Administracija Donalda Trampa je stavila na raspolaganje listu onih koje podržava zvanična organizacija za pomoć vlade SAD, USAID i druge vladine agencije (Stejt department, Nacionalna zadužbina za demokratiju, itd.).
Slučaju prethodi izvršna naredba Trampa o obustavljanju isplate strane pomoći na tri meseca. Kao rezultat toga, mnogi mađarski levičarski mediji i organizacije izgubili su milione forinti u finansiranju. Dvadeset dva aplikanta su mogla da se oproste od ukupno 173 miliona forinti (425.000 evra). Međutim, sprovođenje uredbe obustavilo je dvoje sudija.
Zatim su se ljudi iz vladine kancelarije Ilona Maska, DOGE (Odeljenje za vladinu efikasnost), pojavili u zgradi USAID-a da dobiju podatke koje su želeli. Neki zaposleni u USAID-u, uključujući Džona Vorhesa, šefa obezbeđenja agencije, pokušali su da spreče ljude DOGE-a da uđu u zgradu USAID-a. Zatim su dva menadžera poslata na odsustvo, a DOGE ljudi su dobili podatke koje su tražili.
Ilon Mask je na X-u napisao da je USAID „kriminalna organizacija“ koja se ne može popraviti i da je treba ugasiti. Takođe je bilo izveštaja da će „autonomna“ organizacija, koja je inače organizaciono pod Stejt departmentom, ali delimično pod kontrolom Kongresa, biti potpuno spojena sa Stejt departmentom.
Liberalni Gardijan napominje da je USAID najveća svetska agencija za pomoć, koja je 2023. podelila 72 milijarde dolara i obezbedila 42 odsto sve pomoći koju su UN dobile 2024. godine.
Otvoreni sukob sa liberalima
Zoltan Koskovics, analitičar Centra za osnovna prava, objasnio je Mandineru: „Jedan od prvih predsedničkih dekreta Donalda Trampa obustavio je isplatu razvojne pomoći kako bi je Stejt department analizirao. To je, kako se navodi u dokumentu, bilo neophodno jer značajan deo programa nije odgovarao interesima Sjedinjenih Država, nije bio kompatibilan sa spoljnopolitičkim pravcem koji je postavila nova administracija, i, štaviše, „služe destabilizaciji svetskog mira promovisanjem ideja u stranim zemljama koje su suprotne unutrašnjem političkom miru ovih naroda i harmoničnih i stabilnih međunarodnih odnosa“.
On je dodao da su liberali, sledeći svoju uobičajenu taktiku, osporili predsednički nalog na sudu, ali ono što je usledilo mora da ih je iznenadilo. Umesto da nova administracija čeka da se okonča pravni spor, Ilon Mask i njegovo Odeljenje za vladinu efikasnost (DOGE) krenuli su u akciju. „U roku od nekoliko dana paralizovali su rad USAID-a, agencije zadužene za razvojne kredite, sa ciljem da iznesu na videlo uslove koji tamo vladaju i unište celu korumpiranu strukturu do temelja“, rekao je Koskovic.
„Tokom proteklih decenija, oko američke agencije ‘meke moći’ izgrađen je raznovrstan i nedokučiv mehanizam korupcije, koja je imala dva osnovna cilja: širenje postmoderne, vouk ideologije i netransparentno prenošenje novca američkih poreskih obveznika stranim agentima USAID-a. Nije slučajno što je Ilon Mask nazvao tu organizaciju „zločinačkim poduhvatom“ i obećao da će je potpuno eliminisati“, rekao je ekspert u izjavi za Mandiner.
Mađarska uhapsila lekare zbog ilegalnih operacija promene pola ⛓️https://t.co/UqavOIgdxP
— Nulta Tačka (@NultaTackaSrb) February 4, 2025
Koreni američke politike pomoći
Istorija američke politike međunarodnog razvoja datira još od Maršalovog plana posle Drugog svetskog rata. Pošto su komunističke partije predstavljale značajnu pretnju u Evropi, Amerikanci su obezbedili da se pomoć usmeri odgovarajućim organizacijama, pružili savete nekoliko demohrišćansko-desničarskih partija (kao što je italijanska), i na kraju su dali podršku partijskim fondacijama (kao što su Konrad Adenauer Stiftung, povezana sa CDU-CSU u Nemačkoj, i Friedrich Ebert Stiftung, povezana sa Socijaldemokratama).
Čak su i ušli u visoko obrazovanje: pošto su levičari postali dominantni na nemačkom Humbolt univerzitetu, osnovali su Freie Universitat Berlin. Ovo je takođe imalo za cilj širenje „amerikanizma“. Ali nisu primetili da je „amerikanizam“ značio nešto sasvim drugačije 1950-ih, 1960-ih i 1970-ih: od 1960-ih pa nadalje, nekadašnji amerikanizam je značio liberalizam i radikalne levičarske kritičke teorije uvezene nazad u Evropu.
Dok su evropski saveznici primili Maršalovu pomoć, zemlje u razvoju su dobile nešto sasvim drugo: USAID-ove programe pomoći.
Poznato je da USAID inkorporira prioritete vlade Vašingtona u svoje programe pomoći, odnosno, takođe ima indirektnu moć u vidu ideološkog pritiska. Američke političke ideje koje stoje iza organizacije prvi put je pomenuo predsednik Hari S. Truman u svom inauguracionom govoru 20. januara 1949. Predsednik je objasnio: „Moramo da krenemo u hrabar novi program kako bismo prednosti našeg naučnog napretka i industrijskog razvoja učinili dostupnim za razvoj i rast nerazvijenih područja.“
Truman je opisao svetsku situaciju na sledeći način: više od polovine sveta „živi u uslovima koji se približavaju siromaštvu“, neuhranjeni su, bolesni, „njihov ekonomski život je primitivan i stagnira“ (ali) „po prvi put u istoriji čovečanstvo ima znanje i sposobnost da ublaži patnju ovih ljudi“, a SAD imaju vodeću ulogu u tome.
USAID i Hladni rat
Trumanova ideja — da SAD, kao najrazvijenija zemlja na svetu, ima zadatak da uzdiže zaostale narode — institucionalizovana je šezdesetih godina prošlog veka pod predsednicima Džonom F. Kenedijem i Lindonom B. Džonsonom, u velikoj meri kao oružje hladnog rata.
Tokom Kenedijeve i Džonsonove ere, politički direktor Stejt departmenta SAD, a kasnije i savetnik predsednika Džonsona za nacionalnu bezbednost, bio je Volt V. Rostov. Kao otac teorije modernizacije, on je čvrsto verovao da je komunizam „razvojna bolest“ nezrelih zemalja u razvoju koja je dovela do iskrivljene modernosti.
A posao Sjedinjenih Država je bio da povede nerazvijene zemlje putem ka jedino ispravnoj modernosti, zapadnoj modernosti, i tako ih zaštite od komunizma. Rostov je verovao da se razvoj odvija u istih pet koraka u svim zemljama i da su njegovi principi primenljivi na sva društva.
Uzgred, isti Rostov je prvi predložio vojnu podršku Južnom Vijetnamu 1965. godine, a zatim i bombardovanje Severnog Vijetnama 1966. – povezujući Ameriku u krajnje potpuno neuspešan rat do 1973. godine.
USAID i njegova podružnica u Latinskoj Americi, Alijansa za napredak, osnovani su pod Rostovom i kanalisali su američku razvojnu pomoć širom sveta kako bi porazili komunizam. Ovo delo je dobro dokumentovano u istoriografiji 20. veka. Na primer, prestižna istorija međunarodne razvojne politike, objavljena 2018. godine, detaljno opisuje tajnu diplomatiju koja je sprovedena pod okriljem USAID-a: 1966. godine, na konferenciji o efikasnosti pomoći u Londonu, kojoj su prisustvovale sve glavne međunarodne organizacije za razvojnu politiku, USAID je izvestio da „sve više shvatamo da ekonomska pomoć može pomoći razvoju ne samo kroz ograničene resurse zemlje, već i dopunom tehnološkog kapitala zemlje utičući na politike i programe zemlje primaoca“.
„Kako postajemo sve svesniji potencijalne poluge pomoći, eksperimentišemo sa efikasnijim tehnikama poluge“, predstavio se USAID na konferenciji, dodajući da „trenutne vladine politike, prioritete i administrativne kapacitete ne treba smatrati nepromenjivim, oni su političke varijable“.
USAID – zajedno sa Svetskom bankom i MMF-om – takođe je odigrao veliku ulogu u održavanju brazilske vojne diktature, takođe na liniji Hladnog rata. Latinska Amerika, koju SAD smatraju svojom sferom uticaja u skladu sa Monroovom doktrinom, takođe je bila ključna oblast delovanja USAID-a. Istoričarka Korina Unger, profesorka Evropskog univerzitetskog instituta, piše u svojoj knjizi, na primer: „To stavlja iznos koji su SAD upumpale u Latinsku Ameriku 1960-ih i 1970-ih da bi zadržale komunizam na 20 milijardi dolara, a raspodelu američkih sredstava ovde je takođe koordinirao USAID.
Nova vremena, novi prioriteti
Nakon završetka Hladnog rata, borba protiv komunizma više nije bila neophodna, ali se osnovni mehanizam rada USAID-a nije promenio: uz njegovu pomoć promovisao je sprovođenje prioriteta američke politike u svetu, što je, zahvaljujući demokratskoj okupaciji institucije, postalo izvoz demokratije i LGBTQ i rodne politike.
Najeklatantniji primer ovoga bio je skandal sa prisilnom sterilizacijom u Peruu koji je izbio 1990-ih: Pod diktaturom Alberta Fuhimorija, između 1993. i 1998. godine, USAID je aktivno doprinosio prisilnoj sterilizaciji stotina hiljada peruanskih domorodačkih žena, sve dok nije bila zabranjena. (Fujimori, koga je podržavao USAID i optužen za korupciju i ozbiljna kršenja ljudskih prava, svrgnut je 2000. godine i pobegao je u Japan.)
USAID je aktivan širom sveta u vezi sa LGBTQ pitanjima.
U Bangladešu, njihovi projekti imaju za cilj zaštitu prava „trećih polova“, onih koji ne žele da se identifikuju ni kao muškarci ni kao žene, obraćali su se više od milion slušalaca o pravima LGBTQ na 15 lokalnih radio stanica.
U Južnoj Africi su pomogli transrodnim osobama da pristupe operaciji promene pola, hormonskoj terapiji i drugim medicinskim tretmanima.
Na Kosovu su podržali organizacije koje su lobirale za pravo na promenu pola, a 2019. su bile uspešne i okupacioni apelacioni sud je presudio u korist prava na promenu pola.
U Gvatemali su obezbedili obuku za senzibilizaciju stotinama vladinih zvaničnika kako bi smanjili „stigmatizaciju“ LGBTQ zajednice.
U nekoliko zemalja na Bliskom istoku i severnoj Africi davali su obrazovne materijale LGBTQ aktivističkim organizacijama.
Mandiner je otkrio i kakvu podršku su liberalne organizacije dobile u Mađarskoj. Poslednja šefica USAID-a, Samanta Pauer, posetila je Mađarsku u februaru 2023. godine na poziv pokojnog američkog ambasadora Dejvida Presmana da se sastane sa nevladinim organizacijama koje rade u oblasti izvoza demokratije.
Nulta Tačka/RmxNews