
KLIMATSKA ANKSIZNOST: Proizvedena kriza podstaknuta strahom i propagandom
Nedavna studija objavljena u The Lancet Planetary Health pokrenula je debatu o uticaju klimatskih promena na mentalno zdravlje na mlade Amerikance. Pod nazivom „Klimatske emocije, misli i planovi među američkim adolescentima i mladim odraslima“, istraživanje tvrdi da klimatske promene izazivaju široko rasprostranjenu anksioznost, očaj i strah među mladima, pri čemu je 85% ispitanika prijavilo barem umerenu zabrinutost, a 57,9% sebe opisuje kao „veoma” ili „izuzetno” zabrinutim. Dok kritičari tvrde da je studija manje o nauci, a više o unapređenju političke agende, zagovornici ističu da „lažna“ nauka i pristrasni mediji ispiraju mozak ljudima, koristeći strah kao sredstvo za manipulaciju ponašanjem.
Studija, koja je anketirala 15.793 osobe starosti od 16 do 25 godina, u velikoj meri se oslanja na podatke koje su sami prijavili i praktično uzorkovanje, što postavlja pitanja o njenoj validnosti. Dok autori tvrde da njihovi nalazi odražavaju rastuću krizu mentalnog zdravlja koja je povezana sa klimatskim promenama, skeptici tvrde da rezultati više ukazuju na uspešnu propagandnu kampanju nego na objektivnu procenu stvarnosti.
Osećanja nisu činjenice
Metodologija studije izazvala je oštre kritike zbog oslanjanja na samoprijavljene podatke i nereprezentativni uzorak. Sprovedeno preko digitalne platforme Cint, anketa ne uspeva da osigura da njen uzorak odražava stvarnu distribuciju političkih ideologija ili geografsku raznolikost u populaciji SAD.
Ispitanici su zamoljeni da se prisete svoje izloženosti teškim vremenskim prilikama, kao što su toplotni talasi, poplave i požari, pri čemu je 93,2% prijavilo najmanje jedan takav događaj u prošloj godini. Međutim, studija nije potvrdila ove tvrdnje u odnosu na stvarne vremenske podatke, umesto toga uzimajući percepcije učesnika po nominalnoj vrednosti. Ovaj pristup, tvrde kritičari, spaja običnu vremensku varijabilnost sa dugoročnim klimatskim trendovima, stvarajući iskrivljenu sliku stvarnosti.
„Oslanjanje studije na podatke koje su sami prijavili dovodi do apsurdnih skokova logike“, rekao je jedan kritičar. „Izveštavanje o tuzi zbog budućnosti nije isto što i klinička depresija, ali studija ne čini napor da razdvoji to dvoje. Međutim, pošto su ispiranje mozga i indoktrinacija sada standardni deo nastavnog plana i programa javnih škola, deca postaju programirana iako se možda ne drži do činjenica. To je ono što ih čini aktivnim zagovornicima kada postanu stariji, i zašto se ne pitaju da li je „nauka“ pristrasna.
ALARMANTNO! Neko mora da odgovara – Najnovija studija otkriva da nanočestice iz COVID vakcina putuju od srca do svih mogućih organa u telu! https://t.co/WgbTPMA8zA
— Nulta Tačka (@NultaTackaSrb) January 25, 2025
Uloga medija i poruka
Nalazi studije sugerišu da su klimatske promene značajan pokretač problema mentalnog zdravlja među mladima, a 42,8% je izjavilo da negativno utiču na njihovo mentalno zdravlje, a 38,3% reklo je da remeti njihov svakodnevni život. Ali kritičari tvrde da su ova osećanja manje proizvod stvarnih klimatskih pojava, a više rezultat nemilosrdnih poruka medija, obrazovnih sistema i društvenih medija gde se izaziva strah.
„Kada provedete godine govoreći deci da je kraj sveta zato što su koristili plastičnu slamku, nemojte se iznenaditi kada počnu da plaču uz kašu od ovsenog mleka“, rekao je jedan komentator.
Čini se da su sama pitanja ankete osmišljena da izazovu dramatične odgovore. Na primer, od ispitanika je zatraženo da ocene svoje slaganje sa izjavama poput „Klimatske promene će ugroziti moj život“ i „Da li verujete da američka vlada izdaje vas i/ili buduće generacije?“ Takva sugestivna pitanja, kažu kritičari, potvrđuju unapred određeni narativ autora, a ne daju smislene podatke.
Politička agenda
Ispod furnira akademske strogosti krije se jasna politička agenda. Studija naglašava želju ispitanika za „agresivnom klimatskom politikom“ i njihovu sklonost da glasaju za kandidate koji podržavaju takvu politiku (72,8%). Takođe, korporacije i vlade smatra zlikovcima, pri čemu 82% krivi korporativnu pohlepu za svoju nevolju, a 81,8% izjavljuje da američka vlada „izneverava mlade Amerikance“.
„Ovo nije nauka; to je putokaz za političku manipulaciju“, rekao je jedan kritičar. „Autori tvrde da će uznemirenost mladih nestati samo kada korporacije i vlade „deluju u potrebnom obimu“ da se pozabave klimatskim promenama. Prevod: Više propisa, veći porezi i više moći predato neizabranim birokratama.”
Izvor finansiranja studije je takođe upitan. Podržala ga je Fondacija Avaaz, grupa poznata po svom zagovaranju klimatskih promena. Kritičari ovo upoređuju sa istraživanjem finansiranja kompanije Big Tobacco u kojem se zaključuje da pušenje ublažava stres.
Alarmizam kao sredstvo kontrole
Upotreba straha za manipulisanje javnim mnjenjem nije nova. Od vežbi iz perioda Hladnog rata do panike Y2K, istorija je puna primera uzbunjivanja koji se koriste za oblikovanje ponašanja i politike. Kritičari tvrde da je trenutni narativ o klimatskoj anksioznosti jednostavno najnovija iteracija ove taktike.
„Najveći pokretač anksioznosti mladih nisu klimatske promene – to je nemilosrdna poruka da su oni nemoćne žrtve neminovne apokalipse“, rekao je jedan komentator. „Mladima ne treba više straha. Potrebna im je hrabrost da dovedu u pitanje ove narative, da odvoje činjenice od propagande i da odbace ideju da je jedino rešenje za njihove brige da predaju svoju slobodu onima koji propagiraju paniku.” Kao što je jedan kritičar prokomentarisao studiju: „Ovo je čista religija, loše vrste. Nijedna reč nije tačna. Ono što je istina je da su mladi umovi bili zbunjeni i kažnjeni decenijama idiotske propagande koja je uzbunjivala da će se sve urušiti.“
Razdvajanje činjenica od fikcije
Dok studija Lancet daje strašnu sliku mentalnog zdravlja mladih suočenih sa klimatskim promenama, njeni nalazi se bolje tumače kao odraz efikasnosti klimatskog alarmizma nego kao smislena procena stvarnosti. Oslanjanje studije na samoprijavljene podatke, njene pristrasne metode uzorkovanja i jasna politička agenda potkopavaju njen kredibilitet.
Kao što je jedan kritičar rekao: „Svet se ne završava. Deca su u redu – samo treba da isključe buku.“
U eri u kojoj su informacije u izobilju, ali je istina često neuhvatljiva, važnije je nego ikad pristupiti takvim studijama kritičkim umom. Prava kriza možda nije sama po sebi klimatske promene, već strah i manipulacija koji se koriste da se to iskoristi za političku dobit.