Led se topi i to je dobra vest? Umesto propasti, glečeri Grenlanda donose novi život

Led se topi i to je dobra vest? Umesto propasti, glečeri Grenlanda donose novi život

Godinama slušamo kako topljenje ledenih kapa vodi ka katastrofi. Ali novo istraživanje koje podržava NASA menja ovu priču iz korena: umesto da samo podiže nivo mora, otopljeni led sa Grenlanda zapravo pokreće eksplozivan rast fitoplanktona – mikroskopskih biljaka koje čine osnovu morskog života.

Studija otkriva da voda koja se otapa iz glečera, poput Jakobshavna – najaktivnijeg glečera na Grenlandu – ne nestaje bespovratno, već pokreće prirodnu cirkulaciju hranljivih materija u okeanu. Ova voda iz dubine podiže gvožđe, nitrate i druge „đubriva” ka površini, hraneći fitoplankton koji zatim hrani ribe, kitove — i na kraju, nas.

Priroda zna bolje od apokalipse

Profesor Dastin Kerol sa Državnog univerziteta San Hoze i NASA-ine laboratorije za mlazni pogon objašnjava:

„Zamislite da orete baštu — upravo to radi otopljena voda glečera. Ona ‘preorava’ okean i oslobađa zalihe hranljivih materija koje su vekovima bile zaključane na dnu.”

I ne samo to — zahvaljujući rastu fitoplanktona, koji proizvodi polovinu kiseonika na planeti i usisava ogromne količine CO₂, topljenje leda zapravo može imati pozitivan efekat na klimu. Iako osvežena voda privremeno smanjuje kapacitet okeana da apsorbuje CO₂, to se nadoknađuje višestruko većim unosom ugljen-dioksida kroz povećanu fotosintezu ovih mikroskopskih biljaka.

Zaboravljena lekcija iz istorije

Led na Grenlandu je kroz milione godina prirodno rastao i povlačio se. Tokom Emijanskog perioda pre 125.000 godina, temperature su bile više nego danas, a led znatno manji — ali Arktik nije propao. Priroda se prilagodila, a život je procvetao. Problem nije topljenje — problem je kada pokušavamo da kontrolišemo prirodu umesto da sarađujemo s njom.

Dok glečeri prirodno đubre okean, isti oni koji nas plaše klimatskim „kolapsom” sprovode veštačke eksperimente kao što je raspršivanje aerosola u atmosferi, koji izazivaju pustoš u ekosistemima. Industrijska poljoprivreda, hemijsko zagađenje i korporativne „zelene politike” često prave više štete nego koristi.

Paradoks ugljenika: Više topljenja — manje CO₂?

Uprkos tome što otopljena voda menja hemiju fjordova i smanjuje sposobnost okeana da primi CO₂, nova eksplozija fitoplanktona nadoknađuje taj gubitak višestruko. Sistem se sam balansira. Kerol kaže:

„Priroda ima mehanizme samoispravljanja koje tek počinjemo da razumemo.”

Arktik nije na ivici smrti — on evoluira. Dok se svet bori sa sopstvenim zabludama o „klimatskoj propasti”, glečeri Grenlanda nas podsećaju da promena nije pretnja — već deo života. Pravo pitanje je: hoćemo li se i mi prilagoditi? Ili ćemo i dalje pokušavati da spasimo prirodu tako što je dodatno uništavamo?

Nulta Tačka/NaturalNews

Ne propustite

Lavrov: Što su raketni sistemi koje Zapad isporučuje Ukrajini većeg dometa, to će Moskva dalje potiskivati naciste

Lavrov: Što su raketni sistemi koje Zapad isporučuje Ukrajini većeg dometa, to će Moskva dalje potiskivati naciste

Što su raketni sistemi koje Zapad isporučuje Ukrajini većeg dometa,
Nekada teorija zavere, a sada stvarnost: Geoinženjering kao rešenje za klimatske promene

Nekada teorija zavere, a sada stvarnost: Geoinženjering kao rešenje za klimatske promene

Nekada smatran „teorijom zavere“ od strane čitavih korporativnih medija, geoinženjering