
Smrt pape Franje – kraj liberalnog katolicizma?
Poslednji visoki zvaničnik s kojim se papa Franjo susreo u svom ovozemaljskom životu bio je Džej Di Vens, potpredsednik Sjedinjenih Američkih Država, katolički konvertit i kritičar papinih liberalnih stavova o masovnoj migraciji. Ova scena, u kojoj se susreću dvojica muškaraca razdvojena 48 godina i više od metar visine, simbolizuje kraj jednog oblika katolicizma i rađanje drugog.
Kada je 2013. postao papa, progresivni katolici su se nadali da će “efekat Franja” liberalizovati katoličku doktrinu i praksu, i privući milione koji su se udaljili od Crkve zbog njene konzervativnosti. Iako nije ispunio očekivanja radikalnijih reformista, Franja je nedvosmisleno usmerio Crkvu ka levoj strani, naročito u načinu na koji se odnosio prema tradicionalistima, koje je često javno vređao.
Ovo je njihov kraj: Istina izlazi na videlo | Dejan Lučić | Mario Zna, 326 Uživo
Međutim, “efekat Franja” nije doneo preporod, niti porast progresivnih zvanja. U Americi su čak i seminari formirani po uzoru Drugog vatikanskog sabora nestali iz bogoslovija pod njegovim pontifikatom. Mnogi mladi ljudi su katolicizam prihvatili ne zbog njega, već uprkos njemu.
Džej Di Vens je deo te generacije. Iako nema dokaza da je papina vladavina uticala na njegovu odluku da pređe u katoličanstvo 2019. godine, Vens je istakao da su ga inspirisali američki konzervativni intelektualci – katolici koji dosledno slede crkveno učenje.
U eseju iz 2020. objavljenom u časopisu The Lamp, Vens je opisao svoj duhovni put. Odrastao je u antikatoličkoj verziji protestantizma, služio je u Marincima i jedno vreme bio deo pokreta “novih ateista”. Tokom vremena, počeo je da sumnja. Ključno otkrovenje doživljava čitajući Avgustinovu Božju državu. Shvata da današnji svet previše vrednuje uživanje i potrošnju, a premalo dužnost i vrlinu.
Vens je katolicizam doživeo kao najbliži izraz vere svoje bake – vere koja je usmerena na vrlinu, zajednicu, zaštitu porodice i poštovanje prema Hristu koji traži savršenstvo, ali bezuslovno voli i lako oprašta.
Gugl “zna sve” – ali ne zna za Vaskrs 👀🌐
👉 Opširnije Pročitajte na Telegram kanalu Nulta Tačka https://t.co/n4woLxFoUI pic.twitter.com/tSI4LJRTlF
— Nulta Tačka (@NultaTackaSrb) April 21, 2025
Iako sam nije katolik, autor teksta ga je upoznao s mladim dominikancem čvrstog učenja. Godinu dana kasnije, prisustvovao je Vensovom prijemu u Katoličku crkvu u Sinsinatiju – trenutku koji je možda značajan ne samo za jednog čoveka, već i za budućnost Amerike.
Zanimljivo je da je Vens u tom eseju upozorio da američki katolici prečesto tretiraju papu kao političku figuru. Ipak, ranije ove godine, papa Franja je otvoreno kritikovao Vensa zbog podrške Trampovoj migracionoj politici. Vens je kritiku primio skromno – nazvavši sebe “beba katolikom” – ali nije promenio svoj stav.
On se pozvao na katoličko učenje o “redu ljubavi” (ordo amoris): da, iako imamo moralnu dužnost ljubavi prema svima, naša prva obaveza je prema porodici, komšijama i sunarodnicima. Zato države imaju pravo – pa i dužnost – da ograniče migraciju radi opšteg dobra.
To se suprotstavlja sentimentalnom humanitarizmu pape Franje, koji nije tražio ništa od migranata, a sve od naroda koji ih primaju.
Ovaj kontrast između jednog pape i jednog političara katolika oslikava duboku razliku između starog liberalnog katolicizma – koji bi papu Franju video kao nekog ko podržava abortus, LGBT agendu i otvorene granice – i novog, koji se vraća intelektualnim korenima vere, traži istinu i odbacuje kompromis sa savremenim svetom.
Iako Vens nije tradicionalista vezan za latinsku misu niti učesnik teoloških polemika, on je primer novog katolika – konvertita koji veru ne prihvata samo srcem, već i razumom. Njega nisu privukli pape Drugog vatikanskog sabora, već Avgustin iz Hipona.
Dok Crkva pokušava da se “modernizuje”, sve je više onih koji u toj “modernizaciji” ne nalaze smisao, već traže utočište od tekuće haotične stvarnosti.
Ove Uskršnje sezone, broj konverzija u katoličanstvo u zemljama Zapada naglo raste. Tradicionalistički hodočasnički marš od Pariza do Šartra – koji je ranije okupljao i do 18.000 mladih katolika – ove godine je morao da privremeno obustavi online registraciju zbog prevelikog broja prijava.
Budućnost katolicizma, barem u starim zemljama zapadne hrišćanske civilizacije, sve više liči na Džej Di Vensa – a sve manje na Horhea Bergolja.
Nulta Tačka/InfoWars