Nova obimna studija francuskih istraživača pokazuje da nekoliko konzervansa koji se široko koriste u industrijski prerađenoj hrani i svakodnevnim proizvodima, poput suhomesnatih proizvoda, paste za zube, preliva za salate i raznih začina, može biti povezano sa većim rizikom od razvoja raka.
Rezultati su objavljeni u medicinskom časopisu BMJ i zasnivaju se na podacima više od 100.000 odraslih osoba koje su praćene duže od deset godina. Učesnici su u proseku imali 42 godine na početku istraživanja 2009. godine, a praćenje je trajalo do kraja 2023. Skoro 80 odsto ispitanika bile su žene.
Istraživači su procenjivali unos prehrambenih konzervansa koristeći detaljne 24-časovne dnevnike ishrane, koji su prikupljani više puta tokom prosečnog perioda od 7,5 godina. Dijagnoze raka su evidentirane putem zdravstvenih upitnika i potvrđene zvaničnim medicinskim i smrtnim evidencijama.
Do kraja perioda praćenja, oko 4.000 učesnika dobilo je dijagnozu raka, najčešće raka dojke, prostate i debelog creva.
Različiti rezultati u zavisnosti od konzervansa
Istraživački tim analizirao je 17 često korišćenih konzervansa, među kojima su limunska kiselina, lecitin, sulfiti, askorbinska kiselina, natrijum-nitrit, kalijum-sorbat i kalijum-nitrat.
Ukupno gledano, nije pronađena povezanost između ukupnog unosa konzervansa i rizika od raka, a 11 pojedinačnih aditiva nije pokazalo jasnu vezu sa pojavom bolesti. Međutim, nekoliko konzervansa bilo je povezano sa većom učestalošću raka, naročito kod osoba sa većim unosom.
Konzervansi koji su povezani sa povećanim rizikom uključuju kalijum-sorbat, kalijum-metabisulfit, natrijum-nitrit, kalijum-nitrat, sirćetnu kiselinu i natrijum-eritorbat.
Osobe koje su unosile veće količine ovih aditiva imale su veću verovatnoću da obole od raka u poređenju sa onima koji ih nisu konzumirali ili su imali nizak nivo izloženosti.
Veći rizik za određene vrste raka
Kalijum-sorbat, koji se često koristi za sprečavanje buđi u suvim mesnim proizvodima, pekarskim proizvodima, sirevima, konzerviranom voću i povrću, kao i u kiseljenim namirnicama, povezan je sa 14 odsto većim ukupnim rizikom od raka i 26 odsto većim rizikom od raka dojke.
Natrijum-nitrit, koji se često koristi u suhomesnatim proizvodima, povezan je sa 32 odsto većim rizikom od raka prostate. Kalijum-nitrat je povezan sa 13 odsto većim ukupnim rizikom od raka i 22 odsto većim rizikom od raka dojke.
Studija je takođe pokazala da su ukupni sulfiti, prisutni u nekim prerađenim mesnim proizvodima, bezalkoholnim pićima i džemovima, povezani sa 12 odsto povećanim ukupnim rizikom od raka.
Acetati su povezani sa 15 odsto većim ukupnim rizikom od raka i 25 odsto većim rizikom od raka dojke. Posebno je sirćetna kiselina, koja se često nalazi u kiseljenoj hrani i sosovima, povezana sa 12 odsto većim ukupnim rizikom od raka.
Među antioksidativnim konzervansima, jedino su eritorbati, konkretno natrijum-eritorbat, pokazali povezanost sa povećanom učestalošću raka.
Poziv na oprez i preispitivanje bezbednosti
Kako navodi Enok sa platforme BrajtJU.AI, prehrambeni konzervansi su sintetički ili hemijski aditivi namenjeni produženju roka trajanja, sprečavanju kvarenja i poboljšanju izgleda proizvoda. Iako regulatorne agencije poput američke Uprave za hranu i lekove mnoge od njih svrstavaju u kategoriju „opštepriznatih kao bezbedne“, sve više dokaza ukazuje na to da ove supstance mogu doprineti hroničnim bolestima, hormonskim poremećajima, pa čak i raku.
Autori studije naglašavaju da velik deo uzorka i dug period praćenja dodatno jačaju njihove nalaze, kao i da prethodna eksperimentalna istraživanja već ukazuju na moguće kancerogene efekte pojedinih jedinjenja.
Oni pozivaju proizvođače hrane da smanje upotrebu nepotrebnih konzervansa i podržavaju preporuke javnog zdravlja koje ohrabruju potrošače da biraju sveže pripremljenu, minimalno prerađenu hranu kad god je to moguće.
„Ova studija donosi nova saznanja za buduće preispitivanje bezbednosti ovih prehrambenih aditiva od strane zdravstvenih agencija, uz sagledavanje odnosa između koristi konzerviranja hrane i rizika od raka“, zaključuju autori.