
Tvrdnje da su vakcine za decu „spasile milione života“ bazirane na pogrešnim modelima
Tvrdnje javnih zdravstvenih agencija i vrhunskih medicinskih časopisa da vakcinacija u detinjstvu sprečava milione smrtnih slučajeva godišnje zasnovane su na pogrešnim epidemiološkim modelima, navodi se u radu koji je danas objavila kanadska neprofitna istraživačka organizacija Correlation.
Autor, stručnjak za smrtnost od svih uzroka, dr Denis Rancourt, tvrdi da su ove tvrdnje zasnovane na „privremenim i nevezanim modelima epidemiološkog predviđanja“ koji daju „neverovatne rezultate“.
Modeli u potpunosti zavise od nevažećih procena efikasnosti vakcine i prevalencije i virulencije bolesti, od kojih nijedan nije zasnovan na podacima iz stvarnog sveta o stvarnim smrtnim slučajevima, kaže Rancourt.
Oni takođe ne uzimaju u obzir druge složene faktore koji doprinose smrtnosti dece – posebno u zemljama sa niskim prihodima, gde je većina ovih miliona života beba navodno spašena. Ovi faktori uključuju nedostatak u kvalitetnoj ishrani, izloženost toksičnostima i siromaštvo.
Rancourt je takođe otkrio da, suprotno tvrdnjama javnog zdravlja, u podacima o smrtnosti od svih uzroka nema primera pada smrtnosti novorođenčadi ili dece koji je vremenski povezan sa uvođenjem programa vakcinacije u detinjstvu.
Naprotiv, napisao je on, nezavisne opservacione studije povezale su uvođenje vakcina sa povećanom smrtnošću i morbiditetom novorođenčadi ili dece.
U radu, Rancourt razvija alternativni model koristeći godišnju smrtnost novorođenčadi od svih uzroka. On procenjuje da su kampanje vakcinacije u detinjstvu od 1974. mogle biti povezane sa približno 100 miliona smrtnih slučajeva povezanih sa vakcinom.
Međutim, on naglašava da bi svaka prava procena mortaliteta morala da uzme u obzir i druge faktore, kao što su promenljiva politička i ekonomska dinamika koja pokreće siromaštvo i povezane zdravstvene probleme.
Viši naučnik za zaštitu zdravlja dece Karl Jablonovski rekao je: „Rancourt ukazuje na ozbiljne nedostatke u glavnim raspravama o vakcinaciji u detinjstvu koje su zasnovane na greškama u generalizaciji i dovode do crno-belog razmišljanja kada je u pitanju bezbednost vakcine.
Jablonovski je rekao da rad jasno pokazuje da su tvrdnje da su vakcine spasile milione života širom sveta, da se „drže na nekoliko nemogućih pretpostavki“. To uključuje:
- Da nijedan čovek ne može umreti od vakcine (direktno ili indirektno).
- Da su deca koja umru od patogena koji se može sprečiti vakcinom inače bila savršeno zdrava.
- Da razumemo kako se bolesti šire u svim kontekstima.
- Da sva deca imaju isto zdravlje, ishranu, navike u vežbanju, pristup čistoj vodi, izloženost toksinima i životnoj sredini, genetsku predispoziciju, itd., kao i učesnici kliničkog ispitivanja.
- Da klinička ispitivanja tačno predstavljaju rizike i koristi od vakcine.
- Da kada se vakcina razvije, sve druge medicinske intervencije odjednom prestaju da funkcionišu.
Rancourt je rekao da je počeo da piše rad kako bi demonstrirao „besmislene vežbe teoretskog modeliranja“ iza spektakularnih tvrdnji o smanjenoj smrtnosti novorođenčadi usled programa masovne vakcinacije.
„Ali ono što sam otkrio je da je dugogodišnja industrija sprovođenja programa vakcinacije da bi se bebe u zemljama sa niskim prihodima spasile od smrti naučno neutemeljena i prevarantski poduhvat koji uklanja resurse i pažnju sa hitno potrebnog razvoja kako bi prikrio tekuću masovnu neokolonijalnu eksploataciju“, on je rekao.
TRAMP ugasio USAID – Stopiran sav novac za organizaciju koja finansira NVO u Srbiji https://t.co/6fJSv9lPVu
— Nulta Tačka (@NultaTackaSrb) January 29, 2025
„Smeće unutra, smeće napolje“
Mnogi vrhunski istraživači su izrazili zabrinutost javnosti u vezi sa modeliranjem epidemije, posebno u istraživanjima koja služe farmaceutskoj industriji.
Dr Džon Joanidis je istakao da „predviđanje epidemije ima sumnjive rezultate“, što je postalo posebno očigledno tokom perioda COVID-19. Modeli se lako mogu kompromitovati ili iskriviti ako koriste loše podatke, netačne pretpostavke, nedostaju epidemiološke informacije ili ne uzmu u obzir sve dimenzije datog problema.
Ovo, u kombinaciji sa činjenicom — koju su istakli bivši urednici i The Lancet i The BMJ — da su medicinski časopisi postali „produžetak marketinške ruke farmaceutskih kompanija“ dovelo je do proliferacije modela predviđanja koji ne zadovoljavaju čak ni Najosnovnije standarde za modeliranje, rekao je Rancourt.
Poslednjih godina, epidemiološki modeli su objavili mnoge radove u kojima se tvrdi da procenjuju smrtnost koja je sprečena vakcinacijom u detinjstvu.
Rancourt je tvrdio da ovi modeli dele dve fatalne mane: zasnovani su na nepouzdanim pretpostavkama o efikasnosti vakcine i „nagađaju“ smrtne slučajeve izbegavane korišćenjem modela bolesti koji nisu usidreni u podacima iz stvarnog sveta.
Brojevi bezbednosti i efikasnosti za ove modele uvek potiču iz kliničkih ispitivanja, za koja kaže da su „sistemski nepouzdana” u proceni efikasnosti i ne uspevaju da procene bezbednost.
Ispitivanja su „u velikoj meri kontrolisana od strane industrije koja ostvaruje veliki profit od vakcina, a ova industrija je obilno, istorijski, dosledno i više puta demonstrirala svoju spremnost da deluje lažno na račun ugrožavanja javnosti“, napisao je Rancourt.
Takođe, sama ispitivanja uvode nekoliko pristrasnosti. Na primer, ispitivanja se sprovode sa zdravom decom, ali vakcine se daju deci sa višestrukim ranjivostima, posebno u zemljama sa niskim prihodima.
Ispitivanja takođe ne testiraju vakcine protiv pravog placeba, ne prate decu dugoročno zbog bezbednosnih problema i ne testiraju na prevenciju bolesti ili bezbednost u stvarnom svetu.
Drugo, oni se oslanjaju na „procene“ sprečenih smrtnih slučajeva – procenjujući koliko dece nije umrlo zato što su dobili vakcinu – na osnovu izolovanih modela zaraznosti bolesti koji nisu potvrđeni istraživanjima u stvarnom svetu.
Što je najvažnije, oni ne uzimaju u obzir činjenicu da na stope smrtnosti u detinjstvu utiče širok spektar faktora – uključujući osnovne zdravstvene uslove, lošu ishranu i pristup nezi – osim toga da li je dete vakcinisano ili ne.
„Tvrdim da se poslovični računarski termin ‘smeće unutra, smeće napolje’ prvenstveno primenjuje u ovim okolnostima“, rekao je Rancourt.
Razbijanje tvrdnji da je vakcinacija spasila 154 miliona života od 1974
Da bi ilustrovao svoje stavove, Rancourt je analizirao nedavnu studiju koju je finansirala Svetska zdravstvena organizacija (SZO) i koju je u The Lancet objavio dr Andrew J. Shattock i kolege.
Studija je zaključila da je „od 1974. vakcinacija sprečila 154 miliona smrtnih slučajeva, uključujući 146 miliona među decom mlađom od 5 godina, od kojih je 101 milion beba mlađih od godinu dana“.
Rancourt je izračunao da bi ovo bilo ekvivalentno 5,7% globalnih smrtnih slučajeva godišnje, ili 20% smanjenja globalne smrtnosti novorođenčadi.
Rancourt je rekao da bi to bilo „fantastično“ medicinsko dostignuće. „Neki bi to razumno mogli nazvati neverovatnim.“
Pored finansiranja SZO, konzorcijum za modeliranje uticaja vakcine — koji finansiraju Bill & Melinda Gates Foundation i Gavi, Savez za vakcine, koji podržava Gejts — obezbedio je modele. Članovi istraživačkog tima takođe dobijaju sredstva od Centara za kontrolu i prevenciju bolesti, Wellcome Trust-a i drugih organizacija sa finansijskim i političkim interesima u promovisanju masovne vakcinacije.
Za Lancet studiju, Shattock je procenio smrtne slučajeve izbegnute vakcinacijom koristeći samo teorijske modele za širenje bolesti – ne obraćajući pažnju na kontekst. Zatim su koristili stope efikasnosti iz kliničkih ispitivanja vakcine da bi se procenilo koliko dece koja bi se razbolela i umrla, nisu, jer su vakcine prisutne.
Studija ponavlja taj model za svaku od devet vakcina da bi došli do broja spasenih života.
Studija je takođe procenila brojke na osnovu pretpostavke da bi u suprotnom smrtnost novorođenčadi ostala konstantna između 1974. i 2024. Međutim, u stvarnosti, smrtnost novorođenčadi je opadala pre toga, što je model trebalo da uzme u obzir.
Studija se „urušava nakon pregleda njenih prostorija“, napisao je Rancourt.
Problem siromaštva
Možda je najočitije pitanje, rekao je Rancourt, to što modeli koji promovišu veliki broj života spašenih vakcinama ne uzimaju u obzir stvarnost da na smrtnost dece utiču mnogi složeni faktori, posebno u zemljama sa niskim prihodima.
Na primer, SZO navodi da vakcina protiv malih boginja ima najveći uticaj na smrtnost novorođenčadi, jer je većina života spasena koristeći sve vakcine. Međutim, smrti od morbila su obično povezane sa neuhranjenošću. Stope mortaliteta i morbiditeta od zaraznih bolesti poput morbila opadaju sa poboljšanjem životnog standarda.
Neuhranjenost takođe čini decu ranjivijom na toksine iz životne sredine – uključujući vakcine, primetio je Rancourt.
Drugim rečima, pothranjenost, uključujući i majčinu, čini dete veoma ranjivim na smrt od širokog spektra infekcija koje se ne javljaju ili nisu fatalne kod dobro uhranjene dece koja žive u zdravom okruženju.
Zemlje sa niskim prihodima ne samo da nemaju sredstva za javno zdravlje, rekao je Rancourt, već kampanje vakcinacije odvraćaju resurse od drugih zdravstvenih prioriteta kao što su čista voda i osnovne zdravstvene usluge.
Programi vakcinacije povećavaju smrtnost novorođenčadi i dece
Suprotno ponovljenim tvrdnjama da vakcine spašavaju milione života, Rancourt-ova analiza odnosa između uvođenja vakcina i stope smrtnosti novorođenčadi sugeriše suprotno – da su ovi programi doprineli povećanju smrtnosti novorođenčadi i dece.
Rancourt je povezao promene u globalnoj stopi smrtnosti novorođenčadi sa velikim uvođenjem vakcina između 1980-1999 i 1999-2015. Tokom tih perioda, globalne stope smrtnosti novorođenčadi su opadale, ali je stopa pada usporila nakon uvođenja vakcine.
Usporavanje je postalo izraženije oko 1992. godine, kada su uvedene vakcine protiv hepatitisa B i pneumokoknih konjugata, čak i u zemljama sa niskim prihodima.
Da se pad smrtnosti novorođenčadi nastavio istom stopom iz perioda pre uvođenja vakcine, bilo bi 100 miliona manje umrlih odojčadi. Umesto toga, stopa opadanja mortaliteta se usporila upravo kada je došlo do uvođenja.
Svi istraživači koji su modelirali prednosti vakcinacije propustili su ili zanemarili ovu evidentnu vremensku korelaciju, rekao je Rancourt.
Rancourt-ovi nalazi potvrđuju opservacione studije, uključujući one koje pokazuju da je uvođenje vakcine protiv difterije-tetanusa-pertusisa u zemljama sa niskim prihodima dovelo do porasta smrtnosti novorođenčadi među vakcinisanim bebama.
Međutim, Rancourt je upozorio da predstavlja najjednostavniji mogući model. Prava procena bi morala da se prilagodi prednostima poboljšanja uslova života. Takođe bi trebalo da uzme u obzir uticaje „agresivne takozvane globalizacije“ 80-ih i 90-ih godina koja je omogućila globalnu ekspanziju industrije, globalne kampanje vakcinacije i industrijsku poljoprivredu, što je sve imalo različite i ačajne posledice na zemlje sa niskim i srednjim prihodima.
Rancourt je zaključio da je najveći uzrok visoke smrtnosti novorođenčadi ekstremno siromaštvo povezano sa teškom neuhranjenošću i izloženošću toksičnom životnom okruženju.
Nulta Tačka/InfoWars