Zašto CDC preporučuje vakcinu protiv hepatitisa B za novorođenčad? Visok rizik, malo koristi
Uprkos rastućoj zabrinutosti zbog broja vakcina u okviru programa imunizacije dece koji preporučuje Centar za kontrolu i prevenciju bolesti (CDC), sve više kritičara upozorava na jednu vakcinu posebno — vakcinu protiv hepatitisa B (Hep B).
Među 76 vakcina koje su na listi CDC, preporučuje se da svako novorođenče u SAD-u primi prvu dozu vakcine protiv hepatitisa B odmah nakon rođenja. Studije pokazuju da to čini više od 90% beba.
Već do 24. meseca, većina tih beba primi sve tri doze vakcine.
Hepatitis B je bolest jetre koju izaziva virus hepatitisa B (HBV), a može se kretati od blage, kratkotrajne akutne bolesti koja traje nekoliko nedelja, do ozbiljne, dugoročne hronične infekcije.
Opšta panika režima, slede velike promene u Srbiji | Vladimir Pavićević | Mario Zna, 329 Uživo
Virus se prenosi telesnim tečnostima, najčešće putem intimnog kontakta kao što je seksualni odnos ili deljenje intravenoznih (IV) igala. Najveći rizik imaju korisnici IV droga.
Inficirane trudnice takođe mogu preneti bolest svojoj deci, ali to se dešava relativno retko — oko 25.000 trudnica svake godine, ili 0,69%, ima Hep B, a oko 1.000 njih prenosi bolest na svoju decu.
CDC navodi da „skoro svako dete i odrasli ljudi inficirani akutnim HBV se potpuno oporave bez trajnih oštećenja jetre“.
Žene mogu biti testirane na ovu bolest kako bi se videlo da li bi njihova deca imala korist od vakcinacije, ali to nije ono što CDC preporučuje.
Umesto toga, danas je vakcina protiv Hep B obavezna za decu koja žele da idu u vrtić, školu ili oboje, u svim državama u SAD osim Alabame.
Deca školske dobi nisu u grupi osoba koje su pod rizikom da se inficiraju hepatitisom B. Takođe, CDC nema dokaza da je hepatitis B ikada prenet u školskom okruženju, prema pretragama dokumenata koje je objavio advokat Aron Sari.
Sari tvrdi da je obavezna vakcina protiv Hep B pitanje profita, a ne zaštite dece od zarazne bolesti.
„Vakcinacija protiv hepatitisa B je primer zarobljene agencije“, napisao je Sari. Sva bi deca, kaže on, bila oslobođena obavezne vakcine da farmaceutske kompanije ne bi zarađivale milijarde na širenju ove vakcine.
Tržište vakcine protiv Hep B, koje je vredelo više od 8 milijardi dolara u 2023. godini, predviđa se da će narasti na više od 13 milijardi dolara do 2032. godine, a SAD čini najveće tržište za ovu vakcinu.
Zašto je vakcina protiv Hep B dodata u program imunizacije?
U članku časopisa Yale Journal of Health Policy, Law and Ethics, Marija Holand, CEO organizacije Children’s Health Defense (CHD), dovela je u pitanje ustavnost obavezivanja vakcinacije protiv Hep B kako bi deca imala pristup obrazovanju, naročito jer podaci CDC pokazuju da je prenos bolesti kroz svakodnevni kontakt među decom malo verovatan.
Sud EU: Fon der Lajen i Komisija kršile zakon skrivajući poruke s direktorom Fajzerahttps://t.co/1aib846muv
— Nulta Tačka (@NultaTackaSrb) May 14, 2025
Holand je izjavila da se stav CDC o masovnoj vakcinaciji dece promenio nakon što su farmaceutske kompanije dobile pravnu zaštitu od odgovornosti.
Kada je CDC savetodavni komitet prvi put preporučio vakcinu protiv Hep B 1982. godine, agencija je primetila da je SAD zemlja sa „niskom prevalencijom HBV“. Tada su vakcinu preporučivali samo za osobe sa višim rizikom, uključujući zdravstvene radnike, osobe koje su u kontaktu sa inficiranim osobama kroz seksualni odnos ili upotrebu igala, kao i novorođenčad zaraženu virusom kroz trudnice.
1988. godine komitet je pozvao na obavezno testiranje svih trudnica kako bi se utvrdilo da li je vakcinacija potrebna. Tada se procenjivalo da je 16.500 trudnica godišnje zaraženo, a bez vakcinacije procenjivano je da bi 3.500 beba postale hronični nosioci virusa.
Kasnije te godine, usvojen je Nacionalni program kompenzacije za vakcinalne povrede (VICP), stvoren Zakonom o povredama vakcina iz 1986. godine. Ovaj zakon štiti proizvođače vakcina od odgovornosti za povrede povezane sa vakcinama na listi CDC, a VICP pruža alternativni način kompenzacije za osobe koje pretrpe „slučajnu povredu ili smrt“ usled primene ovih vakcina.
Do 1991. godine, CDC je počeo da drugačije opisuje rizike od HBV, navodeći da su posledice infekcije „veći zdravstveni problemi“ u SAD, uprkos tome što se stopa zaraze nije promenila, a broj zaražene dece bio je samo nekoliko stotina.
Komitet je zaključio da je vakcinacija svih beba najefikasniji način prevencije HBV infekcija i njenih posledica.
Opasnosti vakcine protiv Hep B
Danas postoje dve vakcine protiv Hep B licencirane za novorođenčad: Merkov Recombivax HB i GSK-ov Engerix-B. Oba proizvoda koriste tehnologiju genetskog inženjeringa koja je bila nova kada su vakcine razvijene.
Klinička ispitivanja za oba brenda uključivala su samo mali broj dece, a bezbednost je pratila samo tokom četiri ili pet dana nakon vakcinacije.
Nisu rađene srednjoročne ili dugoročne studije, nije bilo poređenja između vakcinisanih i nevakcinisanih osoba, a vakcine su davane samo zdravoj deci.
Postmarketinške studije, koje prikupljaju dobrovoljne izveštaje o neželjenim efektima registrovanim u sistemima kao što je Vaccine Adverse Events Reporting System (VAERS), otkrile su mnoge ozbiljne nuspojave povezane sa obe verzije vakcine Hep B.
Kritičari tvrde da vakcina ima mnogo rizika, ali gotovo nikakve koristi za većinu beba.
Zbog niske učestalosti izloženosti hepatitisu B, mnogi veruju da vakcina nije potrebna za decu koja nemaju rizik od bolesti.
Nulta Tačka/InfoWars