
Da li je transhumanistička fantazija ostvarena? Naučnici su upravo stvorili sintetički život
Posle više od decenije rada, istraživači su dostigli veliku prekretnicu u svojim naporima da rekonstruišu život u laboratoriji, sastavljajući konačni hromozom u genom sintetičkog kvasca (Saccharomyces cerevisiae).
Istraživači, predvođeni timom sa Univerziteta Mekveri u Australiji, odabrali su kvasac kao način da pokažu potencijal za proizvodnju namirnica koje bi mogle da prežive surovosti promene klime ili široko rasprostranjene bolesti.
Ovo je prvi put da je sintetički eukariotski genom konstruisan u potpunosti, nakon uspeha sa jednostavnijim bakterijskim organizmima. To je dokaz koncepta kako naučnici mogu sintetizovati složenije organizme, poput useva za ishranu.
„Ovo je prekretnica u sintetičkoj biologiji“, kaže molekularni mikrobiolog Sakie Pretorius sa Univerziteta Mekveri. „To je poslednji deo slagalice koja već dugi niz godina zaokuplja istraživače sintetičke biologije.
To ne znači da možemo da počnemo da uzgajamo potpuno veštački kvasac od nule, ali to znači da se žive ćelije kvasca potencijalno mogu u potpunosti prekodirati – iako je potrebno mnogo više rada da bi se ovaj proces poboljšao pre nego što se to dogodi.
A analogija kodiranja je dobra, jer su istraživači morali da potroše dosta vremena i truda na otklanjanje grešaka u 16. i poslednjem sintetičkom hromozomu kvasca (nazvanom SynXVI) pre nego što je genom funkcionisao kako su želeli.
Mađarska uhapsila lekare zbog ilegalnih operacija promene pola ⛓️https://t.co/UqavOIgdxP
— Nulta Tačka (@NultaTackaSrb) February 4, 2025
Različiti alati za uređivanje gena, kao što je onaj zasnovan na CRISPR-u, bili su raspoređeni da bi se uočili i popravili problemi u hromozomu. Na primer, morali su da nateraju kvasac da pravilno koristi glicerol kao izvor energije na višim temperaturama, što je nešto što bi naučnici možda želeli da urade kako bi poboljšali otpornost kvasca.
Još jedan problem koji je tim rešio bio je sa genetskim markerima, koji se koriste za identifikaciju i praćenje DNK unutar genoma. Ispostavilo se da je postavljanje ovih markera važno – ako se pogreši, to može ometati ponašanje ćelije.
„Jedno od naših ključnih otkrića bilo je kako pozicioniranje genetskih markera može poremetiti ekspresiju esencijalnih gena“, kaže sintetički biolog Hju Guld sa Univerziteta Mekveri.
Projekat Sc2.0, čiji je deo ovo istraživanje, nije samo o modifikaciji useva. Isti principi bi se takođe mogli primeniti na lekove i održive materijale, sa mogućnostima da se njihova proizvodnja ubrza ili poboljša.
Naši napori u genetskom inženjeringu nastavljaju da postaju ambiciozniji i sveobuhvatniji, a ovo je još jedan značajan korak na tom putu. Poboljšanja su delimično posledica napretka u tehnologiji i tehnikama, pri čemu je robotika dostupna u Australijskom genomskom fabrikatu bila ključna za ovo konkretno istraživanje.
„Genom sintetičkog kvasca predstavlja kvantni skok u našoj sposobnosti da konstruišemo biologiju“, kaže sintetički biolog Briardo Lorente sa Univerziteta Mekveri. „Ovo dostignuće otvara uzbudljive mogućnosti za razvoj efikasnijih i održivijih procesa bioproizvodnje, od proizvodnje farmaceutskih proizvoda do stvaranja novih materijala.